Čitamo, Čudnije od raja - umetnost

Molitva ljudima

(prikaz ilustrovane knjige)

Ime knjige: Sea prayer

Pisac: Khaled Hosseini

Ilustracija: Dan Williams

Izdavačka kuća: Riverhead books

Haled Hoseini (Khaled Hosseini), američki pisac avganistanskog porekla, je svu patnju izbeglica sa Bliskog istoka uspeo da dočara jednom jako kratkom pričom poznatom pod imenom Molitva moru (Sea prayer).

Molitva moru je napisana u formi pisma koju otac piše sinu, ali se suštinski radi o čistoj poeziji.  

O buri.

O tišini.

Molitva moru je knjiga koju pročitate u jednom dahu, onda duboko uzdahnete, zatvorite oči i shvatite koliko ste mali i nemoćni pred krvavom bujicom koja pomahnitalo nadire i preplavljuje svet.

Ukoliko mislite da se Molitva moru ne tiče Vas, greška je Vaša. Tiče se svih nas.

Tiče se ljudskog roda.

Tiče se zdravog razuma.

Molitva moru je jedna od onih knjiga koja Vas vuče za noge, jedna od onih knjiga zbog koje gubite stabilnost i padate u ponor kolektivnog mraka.

U ambis.

I kada ustanete (ako ustanete), ništa više nije isto.

Molitva moru je himna vremena koje se gubi u vrtlogu straha i nezapamćene patnje. To je pesma koja živi u samom centru kakofonije izazvane zvukom bombi, pušaka, borbenih aviona i tenkova. To je priča ispisana krvlju hiljadama i hiljadama ljudi koji umiru u pokušaju da se dočepaju sigurne obale, one gde nema rata ali gde zla reč i preteći pogled bole kao metak.

Molitva moru je priča o dečaku koji nije tražio da bude rođen. Molitva moru je priča o dečaku koji nije tražio rat. Molitva moru je priča o dečaku koji nije tražio patnju. Molitva moru je priča o dečaku koji je prerano spoznao smrt.  

Priča, pesma, himna, vapaj o dečaku Marvanu počinje, rečenice se nižu, oživljavaju, osećate miris leta, spokoj i nostalgiju. Naviru uspomene na mir, na boje neba…na zatišje pred buru. Otac priča sinu Marvanu o selu Homsu gde je kao mali dizao brane, gde je slušao meketanje koza, šuštanje maslina i zveket lonaca svoje bake. Tu je, nastavlja otac, Marvan prohodao. Žive su slike majke Marvanove koja mu pokazuje krdo goveda dok hodaju livadom ispunjenom cvećem. Sve vrvi od života, naročito u srcu grada gde se hrišćani mole u svom hramu, muslimani u svom hramu, a nakon molitve, zajedno uživaju u mirisu ćuftica koje se peku na ulici.

Otac pravi pauzu nakon priče o životu kao o snu, nekom dalekom snu nakon kojeg je usledila noćna mora. Noćna mora je živa i guši porodicu, davi je i preplavljuje.

Ne jednu porodicu, već mnoge.

Otac ima uspomene na san, na život, Marvan samo na noćnu moru – na kišu bombi, na smrt, na krv, na sahrane.

Iz govora naslućujemo da majke više nema, da su tu na hladnoj obali neprijateljskog Mediterana samo otac i sin, izgubljeni među žamorom uplašenih ljudi i uplakane dece. Oni znaju da iz ralja rata i ništavila odlaze u nepoznato, i naslućuju da nisu dobrodošli. Utešni šapat majčine duše ubeđuje Marvina da bi sve bilo drugačije, da bi na njega tamo negde daleko, u tuđini, gledali drugačije kada bi znali šta su njegova dečačka pleća podnela, i njegovo srce. Otac štiti sina jednom laži, onom sličnom kojom je sina štitio otac (Roberto Benigni) u filmu Život je lep. Pred ocem je more, pučina i jedino što može da uradi jeste da se moli moru, da bude milosrdno i ne odvede njegovog sina, njegov najdragoceniji tovar, Marvana, na samo dno.      

Priča, pesma, himna, vapaj se završava rečenicomKako se usrdno molim da to more zna.

Virtuelno iskustvo knjige – interaktivni film Molitva moru
(UNHCR, Guardian & Google production)

Ta poslednja rečenica otvara grotlo tuge, duboko koliko i sam Mediteran.  

Hoseini je Molitvu moru napisao inspirisan stradanjem trogodišnjeg sirijskog dečaka Alan Kurda. Dečak je stradao prilikom pokušaja njegove porodice da pobegnu za Evropu, dok im je krajnji cilj bila Kanada.

Njihov san o običnom porodičnom životu su zauvek preklopili talasi mraka.

Radi kompletnog doživljaja knjige, priča je vizuelno ispraćena izuzetno živim i životnim akvarel ilustracijama Den Vilijamsa (Dan Williams).

Australijska kantautorka Miss Higgins je inspirisana nesretnim događajem napisala pesmu Oh Canada.

Anyone, please help us out
All we ever wanted was a safe place for our family

Možda bi zaista sve bilo drugačije da je more to koje odlučuje ko će i kada umreti. Na žalost, to odlučuju ljudi…

🎨Background image – Silvio Zimmermann (Pixabay)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *